Budite odgovorni logo

podijelite na društvenim mrežama

Zadovoljstvo mladih i obrasci komunikacije

 

Autor: Katarina Andrić

 

Pojam zadovoljstvo odnosi se na vrijednost koju osoba pridaje svome životu bez obzira na njegova objektivna obilježja. Zadovoljstvo ovisi o osobnim stavovima i sustavu vrijednosti kod mladih što ima važnu funkciju u usmjeravanju njihova ponašanja (Radin, 1988.). Zadovoljstvo životom kod mladih ovisi o nekim socijalnim obilježjima te kvaliteti njihova odnosa s roditeljima i vršnjacima. Istraživanja vezana uz ovu temu (Bouillet, 2007.) pokazuju značajne razlike u percepciji zadovoljstva kod mladih suprotnih spolova uključujući i teme komunikacije s roditeljima i vršnjacima (prijateljima). Mlade žene su sklonije razgovarati s roditeljima o privatnim temama, te obiteljskim i osobnim problemima. S druge strane, mladići češće razgovaraju o općim i društvenim temama. Ova razlika se može objasniti načinom na koji se odgajaju djevojčice odnosno dječaci. Djevojke se uči da budu toplije i ekspresivnije dok se mladiće odgaja da budu neovisniji i manje izražavaju osjećaje (Bezinović, Manestar, Ristić-Dedić, 2004.). Od socijalnih obilježja mladih, na njihovo zadovoljstvo životom utječu dob i socioprofesionalni status, što posredno upućuje na to što se vrednuje kvalitetnim u životu neke osobe. Nadalje, ono što također utječe na zadovoljstvo životom su otvorenost i kvaliteta interpersonalnih odnosa koje mladi grade sa svojim vršnjacima. Uočeno je da opada učestalost prijateljskih razgovora o mnogim osobnim temama iako mladi i nadalje s prijateljima dijele više tema no što to čine u razgovoru sa svojim roditeljima. U novije vrijeme mladi su više usmjereni prema samima sebi, zatvoreniji su i teže raznim kolektivizmima. Karakteristična potreba mladih u suvremenim društvenim uvjetima jeste individualizacija, a u realizaciji navedene potrebe tu je najvažnija podrška roditelja i kvaliteta komunikacije roditelja i mladih.

 

Kada govorimo o komunikaciji nju opisujemo kao proces u kojem dijelimo, razmjenjujemo i primamo poruke posredstvom različitih znakova (verbalno i neverbalno). Kako navodi Markić (2010.) današnji mladi komuniciraju na dva temeljna načina – izravno i neizravno. Izravno komuniciramo licem u lice, između pojedinaca ili u grupi dok se neizravna komunikacija odvija posredovanjem suvremenih tehnologija, putem društvenih mreža, mobilnih telefona i aplikacija. Navedena tehnologija je postala vrlo važno sredstvo koji osim zabave imaju pozitivnu i obrazovnu i socijalizacijsku ulogu u razvoju mladih.

 

Društvene mreže i tehnologija potpuno su izmijenile način na koji mladi komuniciraju i događa se nešto što nismo mogli očekivati a to je potiskivanje izgovorene i pisane riječi dok se naglasak stavlja na vizualni podražaj. Upravo to nas dovodi i do ideje da novi mediji i tehnologija utječu na kvalitetu života mladih ljudi i njihovu percepciju otuđenosti i komunikaciju odnosno nesvjesno otuđenje od stvarnih životnih situacija. Mladi su se našli u situaciji da su izloženi prevelikom broju informacija za koje nemaju (još uvijek) dovoljno razvijeno kritičko mišljenje te se događa da se ne snalaze u realnim životnim situacijama što dovodi do osjećaja nezadovoljstva i neuspjeha. Zbog činjenice da su mladi danas vrlo aktivni na internetu i društvenim mrežama može se reći da je ono što dovodi do fenomena otuđenosti upravo to pretjerano korištenje tehnologija. Kao što je spomenuto na početku, proces komunikacije sastoji se od kombinacije verbalnog i neverbalnog, gdje nam upravo taj neverbalni dio u procesu komunikacije daje dodatne informacije osim onoga što je izrečeno pukim riječima (to neverbalno obogaćuje komunikaciju i daje nam znatno više informacija o sugovornicima, temi i sl.). Kod neizravnog komuniciranja putem tehnologije upravo taj neverbalni dio izostaje (jer ne vidimo sugovornika) te osiromašuje cijelu interakciju i komunikaciju. Komunikacija je prirodni oblik ljudskog življenja, socijalni odnos među ljudima, svakodnevni proces, namjeran ili nenamjeran, u različitim oblicima, načinima i stilovima. Upravo je ta komunikacija i interakcija važna među mladima koji su u osjetljivoj fazi razvoja gdje se traže i razvijaju sebe i svoju osobnost te traže svoje mjesto u ovom svijetu. Mladima je potreban razgovor, prijenos informacija, stavova i znanja.

 

Vezano za načine komuniciranja mladih danas kao primjer možemo uzeti dogovor za druženje i razgovor o problemima putem neke od aplikacija (npr. Viber ili WhatsApp) gdje nam je ta aplikacija samo posrednik za dogovor, dok je s druge strane dvoje odlučilo takav razgovor voditi upravo putem aplikacije. Razgovor licem u lice većeg je intenziteta, u njemu dobivamo informacije neverbalnom komunikacijom, tonom i bojom glasa kao i držanjem sugovornika. Sve te karakteristike značajne su u dekodiranju poruka koje se šalju. Ako analiziramo isti razgovor vođen porukama nećemo imati mogućnost pratiti neverbalnu komunikaciju. Ljudi su socijalna bića stoga često nećemo iznijeti (i razumjeti) sve što osjećamo i mislimo pukim dopisivanjem ili razgovorom na mobilnom uređaju. Komuniciranjem putem uređaja često dođe i do opadanja koncentracije u razgovoru (interakciji), nismo potpuno prisutni i koncentrirani nego distancirani.

 

Zaključno možemo reći da su suvremeni komunikacijski obrasci promijenjeni i utječu na način i kvalitetu komuniciranja među mladima, a neposredno i na zadovoljstvo mladih. Mediji u današnjem svijetu imaju vrlo važnu ulogu, ali je najvažnije biti čovjek koji doista zna komunicirati s drugima, artikulirati svoje misli i osjećaje. Mediji su kao sredstvo komunikacije bitan dio naše svakodnevice ali mladi su ti koji trebaju biti u središtu kao subjekt komunikacije. U sociološkom smislu mladi nisu u potpunosti otuđeni od stvarne situacije ali su u velikoj mjeri odsutni kada gledaju u „ekrane“. Potrebno je prihvaćati novitete ali i koristiti se njima s dozom opreza i svjesnosti njihovih negativnih posljedica. Ono što je naša uloga jeste da prihvatimo nove komunikacijske obrasce i educiramo sebe i mlade o tome kako izraziti ono što želimo reći, kako kvalitetno i primjereno koristiti suvremenu tehnologiju, da se mlade pouči kritičkom mišljenju i filtriranju golemog broja dostupnih informacija.

 


LITERATURA:

Katarina Andrić rođena je 11. 11. 1984. godine u Osijeku. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Osijeku nakon čega upisuje studij Psihologije u Osijeku na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je 2008. godine na temu „Utjecaj osobina ličnosti na stavove prema osobama homoseksualne orijentacije“. Sudjelovala je u osnivanju Društva psihologa Vukovarsko srijemske županije, a od listopada 2021. godine je predsjednica Društva. Članica je Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva.