Tolerancija – pretpostavka zdravog društva bez nasilja

Autorica: Stefanie Horvat

Tolerancija je pojam koji se u posljednje vrijeme često spominje u medijima, no koliko u stvari znamo o tome što je ona i zašto nam je toliko važna u opstanku čovječanstva rijetko se razmišlja.

Tolerancija dolazi od grčke riječi tolerare što znači podnositi. Odnosno, znači uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Prihvatiti da postoje drugačiji od nas. Tolerancija je priznavanje i razumijevanje da smo svi isti samo u različitim fazama života radimo najbolje što možemo. Osim prihvaćanja, veliku prednost za nas značilo bi i to kad bi na različitosti gledali kao na prednosti i mogućnosti za nova učenja, za novi napredak. Često dolazi do krivog stava da tolerancija znači slaganje, tolerancija ne znači slaganje nego poštivanje i uvažavanje drugih.

Zamislite se da morate odraditi neki zadatak s još par prijatelja. No, svi ste isti, imate iste osobine i podjednako ste uspješni u svim aktivnostima. S druge strane, taj isti zadatak odradit će druga grupa ljudi koji su različiti po svojim osobinama, interesima i vještinama. U kojoj bi grupi radije sudjelovali? Gdje više toga možete naučiti i na kraju gdje možete naučiti i više o sebi? Odgovor nam je svima jasan. Različitosti su te koje nas nadopunjuju, koje nam pomažu da se razvijemo, preispitamo sebe i stvorimo si jasniju sliku o sebi.

Mladi ljudi željni su istraživanja i upoznavanja sebe, zbog čega se i produljuje razdoblje adolescencije i rane odrasle dobi. Žele postati samostalni i zadovoljni pojedinci onakvi kakvi jesu, što je iznimno važno za njihovo mentalno zdravlje. Zbog toga je naša odgovornost stvoriti društvo tolerancije u kojem bi omogućili učenje jednih od drugih i napredak čovječanstva.

Pitamo se onda što otežava toleranciju? Toleranciji na putu često stoje predrasude i stereotipi, diskriminacija što onda dovodi do nasilja. Stereotip je generalizacija o grupi ljudi, odnosno pripisivanje istih osobina gotovo svim članovima grupe, neuzimajući u obzir stvarne razlike među članovima. Može biti i pozitivno i negativno usmjeren, a najčešće se temelji na pretpostavkama. Predrasuda je negativan stav prema pripadnicima grupe ljudi, a taj negativan stav zasniva se isključivo na pripadnosti toj grupi. Stereotipi i predrasude često dovode do diskriminacije, odnosno štetnog ponašanja prema članovima grupe zbog njihove pripadnosti toj grupi, zbog nedostatka tolerancije i našeg negativnog stava. Na taj način dolazimo do nasilja i kako govori jedna od poslovica, „Bez tolerancije, naš svijet postaje pakao“ (Fridrich Durrenmatt).

Kako to spriječiti? Najvažniju ulogu u stvaranju tolerantnog društva sada imamo mi. Jer mi ćemo jednog dana biti roditelji (ili već jesmo), mi stvaramo okolinu u kojoj odrastamo, i mi smo ti koji možemo promicati toleranciju u medijima (posebice društvenim mrežama) i kulturi. Često se možemo zateći kako prenosimo negativne stavove naših roditelja, nastavnika u školi, ili one koje smo vidjeli u nekritičkom prihvaćanju tekstova na društvenim mrežama. I sve to dolazi zbog straha i neznanja. U stvaranju tolerantnog društva svi se možemo uključiti tako da se prije nego nekog osudimo kao pripadnika neke skupine zapitamo što možemo novo naučiti od te osobe. Pružimo jedni drugima priliku, možda baš na taj način upoznamo nove prijatelje, ali i saznamo nešto novo o sebi. „Tolerancija nije znak slabosti već znak snage.“ (Dalai Lama). Naš korak prema toleranciji bit će mali korak za nas, ali ogroman za čovječanstvo u kojem živimo, a samim tim dodatno ćemo obogatiti naš život za nova iskustva.

Stefanie Horvat, rođena 1989. g. diplomirala psihologiju pri Filozofskom fakultetu u Osijeku. Trenutno zaposlena kao školski psiholog, aktivno se bavi radom s adolescentima i njihovim roditeljima. Član HPK i HUBIKOT-a.