Budite odgovorni logo

podijelite na društvenim mrežama

Romantične veze u adolescenciji

 

Autor: Dina Klarić

 

„Sjećam se prvog poljupca…“ poznati su svevremenski stihovi Stublićevog hita. Svi vjerovatno pamtimo prve simpatije, ono uzbuđenje, iščekivanje i zanos poznato kao leptirići u trbuhu, možda čak čuvamo neke značajne sitnice: suhu ružu, kino ulaznicu, slike, poruke i sl… Kada i zašto se počinjemo zaljubljivati i stupati u romantične veze, što je to zaljubljenost, važnost romantičnih odnosa samo su neka su od pitanja na koja ću pokušati odgovoriti u ovom članku.

Adolescencija je razvojna faza prijelaza iz djetinjstva u odraslu dob, a obuhvaća vremensko razdoblje od 10. do 22. godine. Najčešće se dijeli u tri faze: rana faza adolescencije (počinje pubertetom i obuhvaća dob između 10. i 14. godine), srednja adolescencija (obuhvaća dob između 15. i 18. godine) i kasna adolescencija je razdoblje između 19. i 22. godine.

Pod romantičnim odnosima obično se podrazumijeva uzajamno prihvaćena stalna dobrovoljna interakcija, a u usporedbi s odnosima s vršnjacima, romantični odnosi obično uključuju drugačiji intenzitet te su obilježeni izrazima ljubavi i seksualnim ponašanjima.

 

OBILJEŽJA ADOLESCENCIJE

Razlikujemo tjelesni (fizički) i psihički razvoj. Za adolescente je važan fizički razvoj, a najveću ulogu ima brzina sazrijevanja. Ranije sazreli dječaci i djevojčice ranije ulaze u prve romantične odnose. Prerani pubertet u djevojaka još više ističe nerazmjer između tjelesne i psihičke zrelosti te čini djevojke ranjivima i podložnima samodokazivanju. Kod prerano sazrelih djevojaka osim ranog stupanja u spolne odnose, povećana je vjerojatnost od drugih rizičnih ponašanja. Kasno sazrele djevojčice imaju nešto manje izglede za rano stupanje u romantične odnose, a više vremena provode u društvu muških vršnjaka koji kasnije ulaze u pubertet. Kasno sazreli dječaci očekivano najkasnije ulaze u romantične odnose. Naime, zbog svog nedovoljno muževnog izgleda i sramežljivosti, oni stupaju u romantične odnose nešto kasnije od prosjeka.

Općenito se može reći da adolescenti uglavnom ostaju zatvoreni unutar grupa istog spola sve do završetka rane adolescencije. Nakon toga strukture njihovih socijalnih skupina se počinju mijenjati te grupe postaju mješovite s obzirom na spol. U tome razdoblju uglavnom započinju kratkotrajne romantične veze, a one služe stjecanju iskustva za buduće dugoročne i stabilne veze. Ipak, mladi se razlikuju po godinama kada započinju s izlascima na spojeve te u daljnjim iskustvima u vezama.

Značajke psihičkog razvoja su jako važne za cjelokupan razvoj adolescenta. Možemo ih podijeliti u tri skupine promjena koje se događaju, a to su kognitivne, emocionalne i socijalne promjene.

Kognitivne promjene očituju se u tome da adolescenti različito promatraju svijet oko sebe u odnosu na djetinjstvo. Naime, javlja se logičko apstraktno mišljenje te adolescenti razmišljaju o budućnosti, razvijaju teorije o tome kakav bi svijet trebao biti, gdje je njihovo mjesto u svijetu te razmatraju svoje mogućnosti. Dakle, dolazi do promjene s dječjeg konkretnog oblika mišljenja na adolescentsko, formalno mišljenje. Navedene kognitivne promjene pridonose povećanom osjećaju autonomije u adolescenata. Adolescenti jasnije sagledavaju svoj unutarnji i vanjski svijet te uviđaju njihove složenosti, počinju prihvaćati dvosmislenost i nedorečenost, a u drugačijem svijetlu počinju vidjeti sebe, ali i roditelje. Prestaju ih vidjeti kao idole te uviđaju njihove mane i slabosti.

Zbog fizičkih promjena dolazi i do promjena u emocionalnom funkcioniranju adolescenta. Mijenja se hormonalna aktivnost što prouzrokuje burne emocije, ali  kognitivno sazrijevanje daje temelje za doživljavanje intenzivnijih emocija i promjena u emocionalnom funkcioniranju. Adolescenti žele biti što sličniji svojim prijateljima, žele biti što popularniji, ulaze u češće sukobe s roditeljima  i teže neovisnosti. U ishodištu mnogih emocija su prijatelji te popularnost u društvu i (ne)slaganje s roditeljima. Javlja se bijes i agresija čemu je uzrok roditeljsko neodobravanje ili ograničenja. Osjećaju ljubomoru zbog, primjerice, veće popularnosti ili uspjeha prijatelja, a tuga zbog gubitka ili odvajanje od voljene osobe. Sreća i veselje se pojavljuju uslijed  prihvaćenosti u grupi prijatelja, popularnosti ili uzvraćenih romantičnih osjećaja. Također, adolescenti se uče reguliranju emocija i samokontroli.

Socijalni razvoj u adolescenciji uključuje i romantične odnose. U adolescenciji se mijenjaju obiteljski i prijateljski odnosi. Naime, u odnosima s roditeljima javljaju se nove napetosti i konflikti upravo zbog težnje adolescenata ka neovisnosti, a roditelji smatraju da oni još nisu dovoljno zreli i odrasli. Istraživanja su pokazala da će najbolji rezultat polučiti roditeljska toplina, podrška i prihvaćanje u kombinaciji s čvrstim nadzorom adolescenta, odnosno takav roditeljski stil je povezan s visokim samopoštovanjem, samopouzdanjem, akademskim uspjehom i kompetentnošću adolescenta. Kako adolescent odrasta sukobi s roditeljima slabe i raste međusobno poštovanje i podrška. Glede vršnjaka poznato je da adolescenti sve manje vremena provode s obitelji te sve više s vršnjacima, stoga oni imaju sve važniju ulogu u životu adolescenta. Broj najboljih prijatelja opada s 4 do 6 u djetinjstvu na 2 do 3 u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Vršnjačka prijateljstva su posebno važna za adolescenta jer pružaju priliku za istraživanjem vlastitoga identiteta i pružaju temelje za kasnije intimne odnose. Osim bliskih prijateljstava, adolescenti se grupiraju i u vršnjačke grupe koje su tijekom rane adolescencije male grupe od 5 do 7 članova koji su međusobno slični po obiteljskom porijeklu, stavovima i vrijednostima i ograničene su na članove istoga spola, no u srednjoj adolescencije postaju mješovitog spola. Do kasne adolescencije prijateljstva se sužavaju na nekoliko bliskih prijatelja i sve veću važnost preuzimaju osobe suprotnog spola s kojima adolescenti stupaju u romantične veze.

 

VAŽNOST ROMANTIČNIH VEZA U ADOLESCENCIJI

Romantični odnosi u adolescenciji vrlo su važni jer zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba – potrebu za pripadanjem. Također, doprinose razvoju identiteta mlade osobe, stjecanju neovisnosti kroz promjenu obiteljskih odnosa, razvoju bliskih odnosa s vršnjacima te razvoju seksualnog identiteta. Romantične veze doprinose razvoju samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga, te su izvor sreće i zadovoljstva. Različita istraživanja potvrdila su da adolescenti iskustvo romantičnog odnosa dominantno opisuju kao potrebu za pripadanjem, privrženost i intimnost tijekom cijele adolescencije. Uspostavljanje i održavanje romantičnih veza pomaže adolescentima u razvoju važnih životnih vještina poput sposobnosti regulacije intenzivnih emocija, razvoja interpersonalnih vještina, osobito vještina komunikacije i vještine pregovaranja u sukobima. Također, pokazalo se da su romantični odnosi adolescenata važni jer predviđaju kvalitetu intimnih odnosa u punoljetnost. Osobito je zanimljiv fenomen prve romantične veze jer literatura govori kako kvaliteta te veze izrazito pridonosi konceptualizaciji generalnog sustava, viđenja i ponašanja unutar budućih veza.

Romantični odnosi su stresni u razdoblju adolescencije jer su adolescenti neiskusni, ne znaju što očekivati od romantičnih odnosa, ali mogu i krivo interpretirati „znakove upozorenja“ što je naročito opasno. Također, adolescent može osjećati krivnju što većinu vremena provodi s partnericom nauštrb vremena koji se uobičajeno provodilo s prijateljima i obitelji. Nakon prekida veze ili lošeg iskustva adolescenti mogu razviti negativnu sliku o sebi ili se osjećati izgubljeno budući da se u toj dobi formiranja identiteta pojmovi o sebi i partneru često preklapaju.

Adolescentska romantična iskustva se mogu značajno razlikovati tako da neki pojedinci mogu biti intenzivno uključeni u romantične odnose dok drugi imaju minimalna romantična iskustva. Kvaliteta i sadržaj romantičnih odnosa mogu također varirati. Zaključno može se reći da specifičan utjecaj romantičnih iskustava na psihosocijalnu prilagodbu ovisi o posebnim iskustvima koje je adolescent imao.

 

ŠTO JE ZALJUBLJENOST?

Zaljubljenost je intenzivan osjećaj vezan uz ljubav koji nas preplavljuje, a obilježen je tjelesnom komponentom. Poznato je onaj tko je jako zaljubljen ima poteškoća u koncentraciji i mišljenju, stalno razmišlja o osobi koja mu se sviđa, osjeća preplavljujuće uzbuđenje, intenzivne senzacije u trbuhu, drhtanje što ima i fiziološku podlogu, a neuroznanstvenici naglašavaju da su u pitanju vrlo složeni procesi u mozgu.

U prvoj fazi zaljubljenosti luči se dosta kortizola, hormona koji je vezan uz stres i evolucijsku reakciju bori se ili bježi. Naime, u početku sviđanja  nismo sigurni hoće li nam osjećaji biti uzvraćeni ili odbačeni, kako će proći prvi izlazak i slično. Kada smo u vezi, dominiraju hormoni dopamin i oksitocin, posebno u područjima mozga zaduženim za euforiju, osjećaj ugode i nagrađivanja, a  koja su aktivirana i kod uzimanja sredstava ovisnosti. Također, istraživanja su pokazala da se tada deaktiviraju područja mozga odgovorna za osjećaj straha i područja zaslužna za donošenje odluka. Nalazi znanstvenika su pokazala da zaljubljenost smanjuje osjećaj stresa i krvni tlak, povećava osjećaj sigurnosti i povezanosti te smanjuje osjetljivost na bol.

Važno je reći da relativno rani ulazak u vezu, koja uz to dugo traje, ne pogoduje razvoju samostalnosti koja nam je potrebna da bismo jednog dana mogli imati dugotrajniji odnos. S druge strane, ako uđemo u prve odnose kasnije, pokazalo se da su takva iskustva popraćena osjećajima samoće i preispitivanja vlastite vrijednosti, a kod nekih mladih može biti vezano uz sniženo raspoloženje i osjećaj besmisla.

 

MOGU LI ROMANTIČNE VEZE BITI OPASNE?

Da bi odgovorili na pitanje kako veze utječu na kvalitetu života mladih važno je  ispitati koliko je veza kvalitetna, koliko je intenzivna, kako je utjecala na prijašnja prijateljstva, ali i upoznavanje novih ljudi, ima li utjecaja na odnos s roditeljima. Nije dobro kada zbog ulaska u vezu  potpuno promijenimo dosadašnje ponašanje i navike. Važno je i dobro je i dalje održavati kontakte s bliskim prijateljima, njegovati svoje interese i hobije.

Istraživanja su pokazala da su često djevojke koje imaju lošu sliku o sebi u vezama ovisničkog karaktera. Dakle, partner im kontrolira ponašanje, iskazuje silnu ljubomoru, određuje im s kim će se družiti, nadzire im društvene mreže i slično. Takvi odnosi nisu poželjni za razvoj i treba se potražiti pomoć. Također, potvrđena je povezanost rizika za probleme mentalnog zdravlja i ljubavnih problema. To je posebno zahtjevno ako mladi imaju poteškoća i u drugim odnosima, s roditeljima ili prijateljima, a nitko ih nije podučio kako prekinuti toksičnu vezu, kako se oporaviti nakon prekida i nastaviti živjeti.

Istraživanja su pokazala da prekidi posebno pogađaju djevojke kod kojih je utvrđena povezanost romantičnih odnosa i depresivnosti te samoozljeđivanja. Čini se da one djevojke koje imaju depresivne smetnje imaju više poteškoća u romantičnim odnosima, ali i obrnuto. Istraživanja pokazuju da je polovica mladih koja je doživjela prvu depresivnu epizodu imala i prekid u zadnjih godinu dana. U odnosu na mladiće, djevojke su više pogođene prekidima ili nemogućnošću ostvarenja romantične veze, češće osjećaju usamljenost, depresivnost i smanjenje životnog zadovoljstva. Razlog tome je da djevojke uspostavljaju dublje i intenzivnije veze, pa prekidom te veze gube intimnost i podršku kao faktore koji značajno pridonose osjećaju životnog zadovoljstva. Suprotno tome, mladići u prosjeku ne ulaze u toliko duboke i intenzivne odnose, pa niti posljedice gubitka ili neostvarenja veze nisu toliko negativne kao kod djevojaka.

Pokazalo se da će prekid romantične veze u adolescenciji izazvat različite posljedice ovisno o tome čemu ga adolescent pripisuje. Ukoliko ga pripisuje sebi, odnosno tzv. „unutrašnjim faktorima ličnosti”, posljedice prekida bit će značajno nepovoljnije jer je ugroženo samopoštovanje i samopouzdanje adolescenta što može dovesti do razvoja depresivnih i autoagresivnih simptoma. Romantična veza također može predstavljati i izvor stresa, pogotovo za  partnera u vezi čije je samopoštovanje niže i koji se osjeća nesigurnijim. Tako adolescent može osjećati  ljubomoru što mu onda otežava adekvatno suočavanje sa stresom, a nerijetko koriste i strategije koje pogoršavaju romantičnu vezu (npr. izbjegavanje i napadanje partnera).

 

ZAŠTO ADOLESCENTI ULAZE U ROMANTIČNE VEZE?

Uvidom u istraživanja možemo zaključiti da adolescenti u velikom broju prakticiraju i njeguju romantične odnose, no postavlja se pitanje zašto i što time dobivaju? Osim činjenice o biološkoj i hormonalnoj potrebi traženja „onog pravog“ pripadnika suprotnog spola, adolescenti imaju i mnoštvo drugih svjesnih/podsvjesnih motiva. Tako romantične veze mogu biti izvor emocionalne potpore i razumijevanja za usamljene adolescente jer on/ona i njegova/njen partner/ica dijele iste probleme (školski uspjeh, osjećaj usamljenosti…) te kao takvi mogu imati više razumijevanja od ostatka društva (roditelji i škola). Nadalje, ulazak u romantične odnose može pružiti adolescentima, koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, osjećaj zaštite. Uzajamni osjećaj ljubavi i pripadnosti koji se dobiva ostvarivanjem romantične veze je svakako najvažnija dobrobit, pogotovo ako se na to veže razvoj samopouzdanja i prepoznavanje svojih dobrih psihofizičkih karakteristika. Također, adolescenti kroz romantične veze razvijaju svoje socijalne vještine u vidu dogovaranja i stvaranja kompromisa. Isto tako održavanje kvalitetne romantične veze povećava zadovoljstvo kod adolescenta te može pozitivno utjecati na druge sfere njegovog života (školu i obitelj).

Kao što je već spomenuto, romantični odnosi pomažu adolescentima ostvarivanje razvojnih zadataka, poput razvoja emocionalne autonomije, odnosno samostalnosti i neovisnosti te razvoju identiteta. Također, romantični odnosi pomažu adolescentima da razvijaju životne vještine naročito reguliranje vlastitih emocija, komunikacija i interpersonalne vještine te intimnost .

 

ŠTO UTJEČE NA ROMANTIČNE ODNOSE?

Na kvalitetu romantičnog odnosa značajni utjecaj ima rano iskustvo adolescenata u bliskim odnosima, prvenstveno s roditeljima i partnerima, koje se povećava s dobi. U ranoj i srednjoj adolescenciji je ta povezanost mala jer je tada i privrženost u odnosima mala. Obično se u literaturi navode tri stila privrženosti u romantičnim odnosima: sigurna privrženost, anksiozno-izbjegavajuća privrženost i anksiozno-ambivalentna (preokupirajuća) privrženost. Sigurna privrženost povezana je s većim zadovoljstvom u romantičnoj ili bračnoj vezi te s većim samopoštovanjem, dok je preokupirajuća privrženost povezana s manjim zadovoljstvom u romantičnoj vezi, s depresivnošću i nižim samopoštovanjem. Osim utjecaja odnosa s roditeljima, romantični odnosi su pod utjecajem roditeljskih zahtjeva i očekivanja koji su kulturalno zasnovani. Također, adolescenti se razlikuju u vremenu stupanja u romantične odnose s obzirom na to jesu li sa sela, iz manjih ili iz većih gradova. Važno je napomenuti da u romantičnim odnosima mladi nerijetko razvijaju stil odnosa kakav imaju u prijateljskim vezama.

NEGATIVNE STRANE ROMANTIČNIH ODNOSA

Već je navedeno da su romantični odnosi dobri i korisni za razvoj adolescenta, ali brojni su i rizici upuštanja u romantične odnose. Osim spomenutih negativni učinci uključuju anksioznost, usamljenost, socijalnu neprilagođenost, patnju zbog prekida,  zlostavljanje u odnosu, upotrebu supstanci, neželjene trudnoće, zarazne spolne bolesti te nasilje u vezama.

Usamljenost i prekidi

Usamljenost se najčešće definira kao neugodno emocionalno i motivacijsko stanje koje proizlazi iz nemogućnosti zadovoljenja potrebe za intimnošću, ljubavi i pripadanjem. Nije sinonim za socijalnu izolaciju, jer osoba može biti sama, ali ne i usamljena i obrnuto. Često je socijalna izolacija čimbenik koji utječe na osjećaj usamljenosti. Usamljenost je univerzalno ljudsko iskustvo, no najčešće se pojavljuje u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Pronađeno je da je usamljenost najviše povezana sa samopoštovanjem i to negativno te da su mladići usamljeniji od djevojaka. Prekidi i izostanak romantičnih odnosa uzrokuju osjećaj odbačenosti i usamljenosti, pogotovo ako je druga osoba ta koja želi kraj romantičnog odnosa.

Neželjena trudnoća i spolne bolesti

Posljedica su neodgovornog spolnog ponašanje u adolescenciji, a  rizični čimbenici koji im pridonose su rano započinjanje seksualnog života, veći broj partnera te neuporaba kondoma. Spolno ponašanje u adolescenciji je pod utjecajem, ne samo spola, već i društvenog okruženja. Tako postoje trendovi k sve ranijem započinjanju seksualnog života, ali i sve kasnijem stupanju u brak što povećava predbračne spolne odnose, čime može doći do neželjenih trudnoća adolescenata. Istraživanja su pokazala da vršnjačke skupine imaju veliku ulogu u kreiranju normi ponašanja adolescenata pa tako imaju utjecaj i na seksualno ponašanje. Također, pokazalo se da rano seksualno iskustvo u adolescenciji nije izoliran događaj te je povezan s ostalim rizičnim ponašanjima primjerice kod mladih koji su skloni zlouporabi alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci postoji veći rizik za upuštanje u rane seksualne odnose. U literaturi se navode i drugi čimbenici koji utječu na rano stupanje u spolne odnose. Samo za djevojčice se navode: nezadovoljstvo vlastitim zdravljem i životom te učestalost psihosomatskih simptoma (glavobolja, razdražljivost, bezvoljnost, potištenost, teškoće s usnivanjem, bol u trbuhu i leđima te vrtoglavica). Također za djevojčice, osim već navedenog ranog sazrijevanja, također postoji povezanost ranog stupanja u spolne odnose i loše komunikacije i odnosa s roditeljima. Popularnost među vršnjacima je prediktor i za djevojčice i za dječake.

Važno je naglasiti da je pri stupanju u spolne odnose važno je imati na umu informacije o zaštiti od spolnih bolesti i neželjenih trudnoća o čemu treba voditi računa pri sastavljanju preventivnih programa.

Nasilje u romantičnim odnosima

Nasilje u vezi povezano je sa zadovoljstvom vezom, ali i s mentalnim zdravljem adolescenata. Osobe koje u adolescenciji dožive nasilje s partnerom imaju znatno veći rizik da budu izložene nasilju i u odrasloj dobi i kasnijim vezama. Postoje tri vrste nasilja u vezama: psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje.

Psihičko zlostavljanje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, kritiziranje, zastrašivanje prekidom veze ili stvaranje osjećaja krivnje, namjerno uzrujavanje partnera, verbalne i emocionalne prijetnje, izolaciju od prijatelja i obitelji, nazivanje različitim pogrdnim imenima i govorenje uvredljivih riječi te kontroliranje odijevanja, ponašanja i kretanja. Uključuje postupke koji narušavaju samopoštovanje osobe te postupke zbog kojih žrtva misli loše o sebi i osjeća se krivom ili ludom. Fizičko zlostavljanje odnosi se na postupke koji uzrokuju fizičku bol i ozljedu kao npr. pljuskanje, grubo guranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, bacanje predmeta na partnera/icu, čupanje kose i ugrizi. Istraživanja pokazuju da je oko 12% mladih iskusilo, a 10% mladih pokazalo ovaj oblik zlostavljanja. Seksualno zlostavljanje podrazumijeva neželjena i neugodna ponašanja seksualne prirode.

Nužno je adolescente educirati o nasilju u vezama u okviru preventivnih programa te im pružiti podršku i pomoć u pronalaženju izlaza iz takvih uništavajućih veza.

 

OBILJEŽJA KVALITETNE VEZE

Zaključno bih navela obilježja kvalitetne veze iz brošure Kvalitetne romantične veze kod adolescenata i mladih gdje se navodi da imati vrlo dobru i kvalitetnu vezu podrazumijeva sljedeće:

  • Uzajamno poštovanje i ljubav: partner/ica se nikad ne ponižava i ne čini da se osjeća loše. On/a poštuje mene i moje vlastite granice. Na isti način se ponašam i ja.
  • Povjerenje: partner/ica me ne provjerava cijelo vrijeme, i ne okrivljuje bez razloga. Ugodno nam je provoditi vrijeme jednom s drugim. Slobodno možemo izraziti ili učiniti što god poželimo.
  • Dobra komunikacija: slušamo jedno drugo. Razgovaramo otvoreno i bez nesporazuma. Mogu izraziti vlastite osjećaje bez straha od mogućnosti odbijanja.
  • Iskrenost: nikada ne lažemo jedno drugome.
  • Osnaživanje: pružamo podršku jedno drugom, u različitim životnim prilikama. · Sigurnost: kada smo zajedno osjećamo se sigurnima.
  • Privatnost – individualnost: svaka osoba mora imati prostor za sebe, trebamo jedno drugom dati prostor za „disanje“. Naši su identiteti neovisni / odvojeni. Moramo biti svoj/a, osobnost ne bi trebala ovisiti o partneru/ici.
  • Jednakost – pravednost: potrebno je donositi zajedničke odluke, nema međusobnog naređivanja. Mora postojati ravnoteža u uzimanju i davanju. Ne smijemo nikada nametati vlastito mišljenje drugoj osobi, s ciljem da bismo pobijedili u raspravi.
  • Međusobno nam je stalo jedno do drugoga.
  • Empatija: nastojimo shvatiti kako se partner/ica osjeća, možemo li se staviti u njen/njegov položaj.
  • Rasprava/svađa, ali uz rješavanje problema: Kod svih parova u nekom trenutku može doći do nesuglasica, ali to nije razlog za vrijeđanje drugih osoba. Potrebno je pokušati naći rješenje.
  • Kontroliranje bijesa: svi se ponekad možemo naljutiti, no način na koji pokušavamo izraziti svoju ljutnju može utjecati na odnos s drugim ljudima. Postoje različiti načini kontroliranja bijesa, primjerice, brojanjem do 10, dubokim disanjem ili razgovorom.
  • Smisao za humor

 


LITERATURA:

Dina Klarić, rođena 24. studenog 1972. u Splitu., diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. Od 2001. zaposlena u osnovnoj školi kao stručni suradnik – psihologinja savjetnica. Od 2020. do danas koordinatorica u pružanju psihološke pomoći na Mreži telefona za psihološku pomoć te Liniji za savjetovanje mladih, a odnedavno volontira u Studentskom savjetovalištu pri Filozofskom fakultetu u Splitu. Nekoliko godina radila kao vanjski suradnik pri Centru za socijalnu skrb u Splitu. Članica UO-a Društva psihologa u Splitu i Hrvatske psihološke komore.