Budite odgovorni logo
  • Zapali iskru
  • podijelite na društvenim mrežama

    Predaj se

     

    Dok ledene kapi vode u službi kiše luduju po blatnjavim lokvama, zamišljam svijetloljubičastu boju lavande. Pokušaj da se prisjetim sunčeve topline i lakoće ljetnog jutra uspješan je na jedva par sekundi.

    Većini nas teško je naći inspiraciju za ustajanje iz kreveta dok se kroz prozor naziru jedino crne rupe…

    Već sam istrenirala mozak na pozitivu, mislim si, pa zašto mi danas oni dragi, lepršavi osjećaji slijeću na ramena tako teško?

    Navikla sam na svoju sposobnost skretanja pogleda s blatnjavog pločnika na nečiji žuti kišobran, onaj jedan koji se na neku foru, uvijek nađe u gužvi (…ili je to samo u filmovima tako?…), al’ ga danas ne nalazim. Gledam svoje stare ideje i čine mi se zahrđalima. Treba mi nova misao vodilja, novi citat pod čijim ću vodstvom proći kroz dan.

    Kapi tapkaju po prozoru poput borca koji pod težinom svog suparnika na podu boksačkog ringa tapka u znak predaje. I sine mi: predaj se.  Zvuči skoro pa ilegalno ispisati te riječi, u današnjem he-he-he svijetu, gdje su predaja i odustajanje riječi koje se izgovaraju jedino s prijezirom, nikako kao savijet.

    Ali danas mi treba… Odustajanje od svojih očekivanja i predavanje onome što je.

    Odustajanje od potrebe da se iz kreveta iskoči uz pjesmu. Odustajanje od ideje da moram biti inspirirana. Odustajanje od potrebe da budem super.

    Predat ću se ovom sivilu, sprijateljit ćemo se. Samo danas, ili možda najduže do kraja tjedna.

    Igrajući se s tom idejom u glavi osjećam kako se stanice mog bića opuštaju. Čujem kako si šapću s olakšanjem – ”Jeste li čule, odlučila je, nije važno koje smo boje danas!” Podsjećaju me na djecu koja su 5 minuta prije testa saznala da se isti odgađa na sljedeći tjedan. Njihovo me olakšanje razveselilo.

    Skroz je OK ne biti uvijek OK. Zavući se pod pravu ili mentalnu dekicu i flertujući sa sivilom, procesuirati prazninu u sebi. Uostalom, tek kad prihvatimo da postoji, kad ju osjetimo, pregledamo, i izmjerimo, možemo u nju posaditi nove, gore spomenute ”drage, lepršave osjećaje.”

    Oblačim se, kao i dan, i izlazim na ulicu, spremna na dan u znaku (bar privremene) predaje…

    Negdje u daljini otvorio se žuti kišobran.

    Sara L., 29