Poremećaj prehrane u adolescenata

Autor: Ana Majdančić

Kad je u glavi previše briga o hrani nastane….

Od davnina čovjek veliku brigu i pažnju poklanja hrani tražeći je, pripremajući je i konzumirajući, a sve sa namjerom da preživi. S toga ne čudi da su i neki rituali vezani za hranu proučavani još od najranijih vremena. Kao primjer često se navodi staroegipatska medicina koja je proučavala povraćanje iz stavova da ono možda poboljšava zdravlje. Kako je unos specifične vrste i količine hrane vezan za zdravlje, a time i tijelo već dugi niz godina postoje različiti principi prehrane, dijete i režimi kojima pokušavamo oblikovati tijelo na željeli način. Zanimljivo je kako je zapadnjačko društvo sklonije promatrati okolinu primarno kroz izvanjsko, materijalno i kako tome i kroz medije daje izrazitu važnost, pa u skladu s tim primarni utjecaj na naš izgled i na to što smatramo dobrim izgledom imaju mediji. Danas to posebno dolazi do izražaja obzirom na niz mobilnih aplikacija kojima se promovira fizički izgled, modni trendovi i načini kako ih pratiti. Kroz tu šumu trendova dio mladih, posebno djevojaka, podilazi trendovima i nastoji biti izgledom „što bolji“, što prihvaćeniji i ne tako rijetko u tom nastojanju razviju poremećaj prehrane.

Poremećaji prehrane podrazumijevaju perzistirajući poremećaj odnosa prema hrani te percepciji o izgledu tijela koji ima kao posljedicu poremećen unos hrane i znatno oštećenje fizičkog zdravlja i psihosocijalnog funkcioniranja.

Najčešći je anoreksija koja može obuhvaćati one koji su na strogoj dijeti, izbjegavaju bilo kakav oblik hrane, a izgladnjivanje je praćeno i pretjeranim vježbanjem. Uz to postoji i drugi tip anoreksije (purgativni) kod kojeg se istovremeno uz izbjegavanje hrane mogu javiti epizode prejedanja pa naknadno uporaba laksativa. Za oboljele od anoreksije specifična je želja za mršavljenjem uz poremećaj percepcije vlastitog oblika i veličine tijela- osoba je stalno sebe sklona vidjeti kao nedovoljno mršavom. Uz to je tijelo zbog izbjegavanja hrane stalno izloženo nizu tjelesnih simptoma (npr. sniženi krvni tlak, izostanak menstruacije, mišićna slabost, nesanica, lomljivi nokti, žućkasta boja kože i dr.). Kao drugi najčešći poremećaj prehrane javlja se bulimija nervoza koja podrazumijeva prejedanje hranom te izbacivanje hrane nemjerenim povraćanjem ili nekom drugom metodom. Kod bulimije najviše dominira osjećaj gubitka ne jedenjem hrane, preokupiranost težinom i izgledom uz također niz mogućih tjelesnih simptoma npr. opstipacije, umora, uništenih zubi, jednjaka, tanke kose, lomljivih nokti i sl. Osim navedenih poremećaja moguće je razviti i prekomjerno prejedanje koje je češće kod muške populacije, a podrazumijeva nekontrolirano prejedanje koje je praćeno debljanjem, osjećajem krivnje, no ne uključuje namjerno izbacivanje hrane kao kod bulimije. Osobe koje imaju ovaj vid poremećaja vrlo često znaju podlijegati različitim dijetama koje ne uspijevaju što onda opet završava fazama prekomjernog prejedanja. Izdvojila bih i još neke poremećaje prehrane kao npr. ortoreksija gdje je osoba opsesivno okupirana zdravom i pravilnom prehranom te izbjegava sve što ima i najmanje količine šećera, umjetnih aroma i sl. Zatim pregoreksija poremećaj koji se javlja kod trudnica koje pretjerano vježbaju za vrijeme trudnoće i manoreksija, koja je sve zastupljenija u zadnje vrijeme, koja podrazumijeva muškarce koji pretjerano vježbaju i čija se prehrana sastoji uglavnom od proteina kako bi dobili na mišićnoj masi. Svi ovi poremećaji vrlo su često praćeni i depresivnim simptomima te u nekim situacijama i autodestruktivnim ponašanjem.

Poremećaji prehrane razvijaju se postupno i suptilno….ukoliko kod sebe prepoznaješ neki od ovih poremećaja prehrane postoji način na koji si možeš pomoći. Poremećaji prehrane liječe se kroz multidisciplinarni pristup na način da više stručnjaka pruža pomoć oboljelom. Tu su psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti, internisti, nutricionisti, radni terapeuti i dr. Kod težih kliničkih slika pomoć će se oboljelima pružiti i kroz bolnički tretman. Liječenje može biti teško zbog straha pacijenata da će dobiti na tjelesnoj težini, no uz stručnu podršku pacijenti savladavaju strahove te postepeno idu ka uspješnom oporavku. Opravak povremeno podrazumijeva i faze recidiva (ponovnih epizoda bolesti), no kroz psihoedukaciju pacijenta i članova obitelji može se učiti što u tim situacijama.

Ukoliko primjećuješ kod sebe ili nekog drugog sve veću opterećenost time što se jede, koliko koja namirnica ima kalorija, izbjegavanje pojedine hrane ili hrane općenito, strah od debljine, vježbanje pod svaku cijenu, povraćanje nakon obroka, izbjegavanje jedenja u društvu, osjećaj krivnje nakon jela….odvaži se i potraži pomoć psihologa, psihijatra….popričaj sa bližnjima o tome što ti se događa.

Dopusti sebi i svome tijelu da budeš jedinstven, bez usporedbe s drugima, bez photoshop-a i montaže. Budi svoj i guštaj u hrani!

LITERATURA:

1. Begić D. (2011) Psihopatologija, Medicinska naklada, Zagreb.
2. Mačković S. (2017) Prevencija poremećaja prehrane, Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
3. Meštrović A. (2014) Poremećaji hranjenja. Vodič za otkrivanje, razumijevanje i traženje pomoći. Zavod za javno zdravstvo „Dr.Andrija Štampar“, Zagreb.

Ana Majdančić rođena 1984.g., diplomirala psihologiju pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnivačica je udruge Klupko koja se na prostoru Vukovarsko-srijemske županije bavi psihoedukacijom, prevencijom vezanom za mentalno zdravlje. Trenutno se primarno bavi psihodijagnostikom odrasle populacije te savjetodavnim radom. Članica je HPK, HPD i HUBIKOT-a.