Post
Nisam ti rekla…
U nagrađenom romanu “Nisam ti rekla”, Rosie Kugli imala je hrabrosti oslikati tragediju ispraznog života zagrebačkih tinejdžera, ali jednako tako i tragediju smrti svoje literarne junakinje Hede.
Nisam ti rekla… je roman za mlade, ali i za njihove roditelje i nastavnike.
Dramatična ispovijed srednjoškolke Hede, polaznice elitne zagrebačke gimnazije, zapravo je tužna ispovijed današnje mladeži koja se, u potrazi za identitetom, gubi u stranputicama noćnog života: izlascima, alkoholu i
drogi. Knjiga je okrutno savršena u prikazu današnje mladeži izgubljene između želje pripadanja zajednici vršnjaka, želje da se odvoji od nadzora roditelja; izgubljena u konfekciji svakodnevnog života koji im nameće nova tehnologija, novi brandovi odjeće i obuće. Biti ravan s drugima a biti drugačiji. Biti pametan, ali i prkosan. U tom svijetu hodaju po tankom, često smrtonosnom rubu između želja, mogućnosti, stvarnosti.
Roman, „Nisam ti rekla“, nastala na temelju autoričina osobnog doživljaja, oštra je strijela ciljana u srce svakog čitatelja, ujedno i nemilosrdna kritika društva koje, izgubivši vrijednosne kriterije, ostavlja mlade na vjetrometini vlastitih, često i pogibeljnih izbora. Pitanja i dileme koje postavlja ova knjiga tiču se doslovno svakog od nas. I mladih, i roditelja, i profesora, kao i društva u kojem su vrijednosti srozane i teško se pronalaze. Niti jedno društvo ne voli čuti kritiku u kojoj se otkriva moralna šupljina, nakaznost, hipokrizija, opsjednutost materijalnim, gubitak ideala, morala i obiteljskih vrijednosti. Život naših mladih prepun je opasnosti u koje se lako klizne te utone u mračnu močvaru droge i alkohola iz koje je teško ili gotovo nemoguće izaći. Posljedice mogu biti i jesu često fatalne.
Roman “Nisam ti rekla”, osvojio je prestižnu književnu nagradu GRIGOR VITEZ za najbolji književni tekst za mlade u 2015. godini. Odmah po izlasku podigao je puno prašine i potpuno osvojio publiku.
Čitatelji su roman nazvali hrvatskom inačicom knjige „Mi djeca s kolodvora ZOO“. U nepunih godinu dana knjiga je doživjela i svoje drugo izdanje.
Kratak sadržaj romana:
Glavni lik ovog romana mlada je djevojka iz imućnije zagrebačke obitelji duge tradicije, a ne skorojevića, kako oni zovu one druge koji su se obogatili nakon (ne)slavne pretvorbe društvene imovine u privatnu. Heda je djevojka kojoj se silom žele nametnuti vrijednosti koje ona tako mlada ne shvaća i ne može prihvatiti. Stisnuta u žrvnju obiteljskih tradicija i svakodnevice gubi svoj identitet za koji se bori na onaj način koji joj se u tom trenu čini najprihvatljivijim – prkosom.
Premda je prkos normalna faza odrastanja, Heda niti u jednom segmentu života ne pronalazi zajednički jezik s majkom. Knjiga počinje svađom između majke i kćeri. Padaju ružne riječi, pljuska. Majka je kruta, hladna osoba koja sve i svakoga želi podrediti svojim željama. Ona odlučuje u koju će se školu
upisati, želi upravljati svakom kćerinom željom i odlukom.
Ubrzo, već samim početkom nastave Heda pronalazi društvo potpuno drugačijeg društvenog statusa od nje same, ali po svemu ostalom njoj bliskih. Iako ne uvijek i suglasna s onime kakvi su, ne odvaja se od njih. Otac je, jednako poput Hede, premda visoko obrazovana osoba i profesor, obiteljski izopćenik. Gotovo nikada ne komunicira s kćeri, osim u onim najosnovnijim situacijama te to zvuči kao da se desilo slučajno.
Heda u svojoj neprihvaćenosti gubi identitet, na trenutke postaje nezadovoljna i društvom u kojem se kreće ali bez kojeg ne može. Izmišlja raznolike razloge za izbivanja iz kuće. Ocjene u školi postaju sve lošije. Društvo u kojem se kreće poseže za raznim vrstama droga. Ispijaju se ubitačne kombinacije
alkohola. Mladi se opijaju do besvijesti.
Heda nekako uspijeva završiti prva dva razreda gimnazije, upisuje treći. Vrijeme prolazi a ona i dalje ostaje izgubljeno dijete u tijelu odrasle žene. Premda sve češće uočava nedostatke vlastitih prijatelja ona i dalje ostaje s njima.
Jedini trenutak kad iz krute, ali krhke ljušture izlazi prava Heda je vrijeme provedeno s ocem na gotovo izoliranom otoku gdje je i signal Interneta prava rijetkost. U početku je potpuno sluđena sa situacijom u kojoj se našla jer protiv svoje volje, gotovo poput prtljage, ulazi u očev auto obaviještena da s njim ide na ljetovanje.
Heda i njen otac počinju se družiti na jednom sasvim drugačijem nivou. Odvojeni od gradske svakodnevice počinju se napokon upoznavati. Heda se zaljubljuje u lokalnog mladića, a istovremeno doznaje da je njen otac zaljubljen u vlastitu studenticu. Heda po prvi put, svojom voljom doživljava
prvo tjelesno ljubavno iskustvo. Oboje, i ona i otac, doživljavaju potpunu emocionalnu katarzu. Oboje znaju što se dešava, ali oboje o tome ne govore ništa, kao da se ništa nije desilo.
Život kojim je do tada živjela nije ju naučio kako pokazati vlastite osjećaje. Bojeći se da ne bude povrijeđena ona povrjeđuje mladića koji ju iskreno voli i ponaša se sasvim suprotnog od onog što bi i sama željela.
Povratak u Zagreb je povratak prijašnjem životu. Povratak dangubljenju, ne učenju, noćnim izlascima, svojim vršnjakinjama koje se pretvaraju u brand odjeću i umjetne nokte. Vraća se bezvrijednoj glazbi i alkoholu. Otac odlazi od kuće. Majka se još teže snalazi u novoj situaciji i za sve okrivljuje Hedu.
Heda osim što želi društvo gdje bi bila prihvaćena želi da bude i voljena. Upušta se u kratkotrajne i bezvezne avanture s likovima za jednu noć. Izlazi u klubove, pije, eksperimentira s drogama.
Nakon večeri provedene s društvom gdje se kao i uvijek ispijaju ogromne količine alkohola, gotovo u nesvijesti bude ugurana u auto koji vozi mladić također pod utjecajem alkohola. Dešava se nesreća. Mladi pogibaju. Heda teško ozlijeđena smještena je u bolnicu. Za to vrijeme, na granici između života i smrti, kroz njenu glavu prolaze slike njenog života. I svi njeni prijatelji, radosti, neproživljena ljubav.
U tim posljednjim minutama, postaje svjesna da je njen život gotov. Heda zna da odlazi, a ne želi. Ostaje samo bol zbog svega propuštenog, svega onoga što neće proživjeti, svega što nije rekla ljudima koje voli, žalost zbog života „poklonjenog“ nepromišljenosti i pogrešnim odabirima i tri neizgovorene
riječi „ Nisam ti rekla…“