Budite odgovorni logo

podijelite na društvenim mrežama

Mentalno zdravlje djece i mladih

 

Autor: Jagoda Gauta

 

Klara je mislila da ova godina nikad neće proći: najprije su se preselili, a zatim je krenula u novu školu u kojoj su učenici mislili da je njezin naglasak toliko smiješan da zaslužuje ruganje čim progovori. Kao da ih uopće nije zanimalo što želi reći! Bilo je dovoljno da progovori, pa da se netko nasmije ili ponovi za njom riječ koja im je bila čudna. Profesori su puno stroži nego u njezinoj staroj školi, a tata i mama su toliko zauzeti novim poslovima i zabrinuti hoće li moći pronaći stan, da ih ne može opterećivati svojim problemima.

 

Petar je vjerovao da će sigurno upasti u srednju školu koju je želio upisati još otkako je bio prvaš. Na žalost, na liječničkom pregledu rekli su mu da je bolest štitnjače (koju ima od 12. godine) nepremostiva prepreka za zanimanje pomorca. Zbogom daleki oceani, dobro došla tjeskobo oko traženja nove škole!

 

Ovakve priče događaju se svuda oko nas. Djeca i mladi, daleko su od idiličnih slika bezbrižnosti i mira koje obično vezujemo uz ovaj period života. Kao da se sve ranije moraju hvatati u koštac s problemima koji su „rezervirani“ za odrasle. Zbog toga i ne čude podaci da sve veći broj mladih ljudi obavještava o problemima mentalnog zdravlja i traži pomoć u savladavanju tih problema i teških emocija koje ih prate.

 

Na sreću, nije sve tako crno! Najveći broj mladih probleme će prevladati koristeći vlastite obrambene mehanizme i pomoć ljudi koji su im bliski. Osim toga, važno je znati da će većina problema, koji nam se tog trenutka čine ogromni i nepremostivi, relativno brzo biti riješena, dijelom stjecajem životnih okolnost, a dijelom našim osobnim trudom i zalaganjem i uz pomoć nama bliskih osoba. Mladima, upravo zbog nedovoljnog životnog iskustva, nedostaje sposobnost sagledavanja problema u vremenskoj perspektivi. Zbog toga im je važno reći da će njihovi napori uroditi plodom i da će se tijekom vremena događati promjene kojima će, u konačnici, teškoće biti prevladane.

 

Uz to, važno je naglašavati potrebu aktivnog sudjelovanja u radu na pojedinačnom problemu. Na odraslima ostaje odgovornost da obrate pažnju i uoče djecu i mlade koji se ne nose tako uspješno sa životnim izazovima. Kod djece koja nisu sklona tražiti pomoć, još je važnije potaknuti ih da poteškoće verbaliziraju i podijele s onima u koje imaju povjerenje. Po rezultatima istraživanja, to su (u periodu adolescencije) najprije prijatelji, braća i sestre, a tek onda roditelji i ostale odrasle osobe. U školi, koju mladi često doživljavaju kao stresogeni faktor, važno je stvoriti klimu povjerenja i podrške za što su odgovorni svi zaposlenici. Stvaranjem takve klime uz zajednički trud djece i odraslih, doći ćemo  do škole „po mjeri djeteta“ u kojoj se, osim učenja informacija nauče i životne lekcije o važnosti prijateljstva, podrške i brige o svima s kojima svakodnevno surađujemo.

 

Na žalost, uvijek će postojati jedan broj djece i mladih čiji su problemi teži i dugotrajniji, ponekad zbog postojanja genetskih predispozicija, ponekad zbog sinergije niza negativnih čimbenika. Postoje ponašanja koja upućuju na značajnije smetnje u području mentalnoga zdravlja mladih. Ključne značajke određenoga ponašanja su njegova JAČINA, UČESTALOST I TRAJANJE. Važno je odgovoriti na sljedeća pitanja: Je li uočeno ponašanje značajno drugačije, značajno učestalije i traje li dovoljno dugo da ga se ne može opisati kao prolaznu fazu?

 

Ako su odgovori potvrdni, postoji razlog za zabrinutost i traženje stručne pomoći koja bi trebala biti dostupna u zajednici.

 

Na kraju, i Klara i Petar iz priča na početku, uspješno su prevladali svoje krize: Klara je uskoro upoznala nove prijateljice, navikla se na zahtjeve profesora i već sljedeće godine bila uspješna u novoj školi, a Petar je postao vatrogasac, slino zadovoljan i ponosan na važan posao kojim se bavi.


Jagoda Gauta rođena je 12. kolovoza 1965. u Šibeniku gdje je završila osnovnu i srednju školu, nakon čega upisuje studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Odsjeku za psihologiju diplomira 1988. god. Koordinator je za projekte „Za poticajno i nenasilno okruženje u školi“, „Prekini lanac“ i „Trening životnih vještina“, a sukoordinator na projektima „Škola za Afriku“, aktivnostima usmjerenim na uključivanje škole u projekte financirane sredstvima EU i u organizaciji aktivnosti  „Mali poduzetnici“ u osnovnoj školi u Zadru. Od početka pandemije, radi na telefonima za psihološku pomoć koje organiziraju Društvo psihologa i Hrvatska psihološka komora. Nastojeći prevladati negativne posljedice života tijekom pandemije, aktivno surađuje sa Zavodom za javno zdravstvo, Službom za mentalno zdravlje na aktivnostima usmjerenim na educiranje učitelja za prepoznavanje problema mentalnog zdravlja.