Koliko je tinejdžersko ponašanje društveno prihvatljivo danas?

Rich Smith, Unsplash

Danas je općenito teško biti čovjek prije svega. Čovjek od krvi i mesa, koji nije robot i koji griješi, ustaje pa i odustaje.

Ponekad mi se čini da mladi pak uopće nemaju pravo na pogrešku i da se mladima ništa ne oprašta.

Okruženi smo kamerama što privatnim što javnim, nadzire nas se i promatra u trgovini, na ulici, uvijek i svugdje.

Jednostavno svaku našu i najmanju pogrešku netko negdje sigurno snima i ona ostaje vječno zabilježena. A te pogreške kojih se sjećamo teško se i opraštaju. Mladi ponekad rade blesave stvari. To ne znači da su loši ljudi.

Ako danas pobjegnete iz škole npr. zadnji sat da bi prošetali s prijateljicom, mamina prijateljica će vas fotografirati i poslati joj fotografiju na Viber, svaku našu ocjenu roditelji vide prije nas u e-dnevniku, a bome teško da će ijedno prvo pijanstvo ostati zaboravljeno jer netko vas je sigurno jedva čekao snimiti i narugati se.

Snima se uvijek i svugdje.

Danas su svi detektivi, istražitelji i suci.

Tuđe pogreške ponekad nas hrane više od vlastitih pobjeda i uspjeha.

A u osuđivanju mladih smo najbolji.

Pravo na pogreške, pokušaje, gluposti – mladi danas nemaju. Barem se meni tako čini.

Prije se lakše prelazilo i preko svađa, zadirkivanja, jer toga je uvijek bilo i bit će, no danas je svaki problem prenaglašen i sve emocije su utrostručene jer sve je negdje zabilježeno. Uz svu dobru volju i resetiranje uma teško je zaboraviti bilo kakvu pogrešku ako postoji podsjetnik na nju na nekoj društvenoj mreži. Zauvijek je tu. I neka glupost nas može obilježiti više od ne znam kakvog uspjeha.

Svijet nam jednostavno danas ne dozvoljava griješiti. Savršenstvo se traži.

A kako onda uopće uz tuđe nametnute stavove i ideje steći svoje? Kako biti inovativan u ovakvoj okolini?

Uostalom kroz povijest je dokazano da su najveće ideje nastale upravo onda kada bi njihovi začetnici pogriješili.

Odrasli su uvjereni da je nama mladima danas poticajno imati na raspolaganju internet i tuđe primjere, tutorijale, upute za slaganje namještaja i upute raznih učitelja kako živjeti život. I odrasli se danas čude kako mi uopće stignemo i možemo pogriješiti uz sve te dobronamjerne savjete?!

Ali mladi danas nemaju kad i kako steći iskustvo. To nam nedostaje.

A nakon dugogodišnjih školovanja i usavršavanja redovito čujemo kako smo nespremni za život, kako nam nedostaje baš to iskustvo za posao i budućnost.

Bez obzira na sve olakšice koje dobijemo učenjem preko tuđih primjera i grešaka morate priznati da se na vlastitim pogreškama ipak najbolje uči. Te lekcije se pamte cijeloga života.

Ponekad mi se čini da polako gubimo pravo da pravo učimo i griješimo, sami, bez tuđe pomoću, bez tuđih savjeta i primjedbi.

Bombardirani smo tuđim primjerima, uspjesima, nameću nam se pravila ponašanja nekih drugih generacija. Te generacije nisu bile ni bolje ni uspješnije od ove naše, bile su također posebne kao i ova naša no izazovi i okolnosti su bile drugačije.

A u ovim izvanrednim okolnostima naš zadatak je postati izvanredna osoba. Velika većina mojih prijatelja će u tome i uspjeti u inat svima i svemu.

Danas brže učimo, ono što nas zanima brzo zapamtimo, nove tehnologije su dio nas i ako nam dopustite, kao i vi i mi ćemo promijeniti svijet. Nabolje!

Morate priznati da su pred nama veliki izazovi, klimatske promjene, ratovi, siromaštvo, nedostatak pitke vode, religijski sukobi, migracije, nezaposlenost.

Ako dobiju podršku vjerujem da moji kolege i prijatelji mogu pronaći rješenja barem za neke od problema današnjice i da ćemo uz mrvu tolerancije, pinku solidarnosti i puno razumijevanja pronaći zajednički jezik i najbolja rješenja za sve nas.

Mislim da timski rad može ostvariti sve naše zajedničke snove i planove. Sve što trebamo je vjerovati jedni u druge i dozvoliti sebi i drugima pravo na pogrešku.

Nina Topić (16 god., Baška Voda), Mlada ambasadorica za prava djece i mladih Europske unije

Izvor: ZABUM